MOJ ON LINE DNEVNIK, ŽIVELI KOMPJUTERI I INTERNET




Znala sam savršeno da čitam i pišem kada sam pošla u školu.


Sama sam naučila, možda dok je mama sa bratom učila ( tri godine pre mene krenuo je u školu ) uporno, posvećena, ponavljali su neke stvari po sto puta.

A naša soba mala, htela ne htela slušala sam, pamtila.

Kad sam u školu pošla i mama videla kako pišem i čula kako čitam, nikad mi nije prišla da mi zadatke pregleda niti je pitala da li ih imam.

Sloboda za mene prava.

Učila sam kad sam i šta htela.

Samo kad se mora mama je u školu zbog mene išla, nikad na "otvorena vrata".

Mrzela je moje roditeljske sastanke.

Ode na roditeljski uvek mrzovoljna i jedva čeka da se završi.

Učiteljica je jednom takvom prilikom rekla da sačeka, da ima nešto da joj kaže.

Vrati se mama iz škole pa mi ispriča da je od učiteljice saznala da najlepše sastave pišem ali da sam neuredna, aljkava, sveske sa po tri lista, iscepane pa ne sme nikom da ih pokaže.

Takva sam u školi bila.

Uzmem novu svesku, prvu stranu lepo započnem, ispišem ali već sledeću ižvrljam, svaku drugu cepam.

Računari, internet, izmišljeni čini mi se zbog mene.

Nestrpljiva kakava sam, objavim svoju belešku, onda ulazim, dodajem reči i slike, greške ispravljam i uživam.

Divno se osećam.

Niko od vas moj rukopis ružan ne vidi, ne brišem mnogo ali da na papiru pišem ne bi bilo mesta da dopisujem reči i rečenice koje želim, koje mi naknadno na pamet dodju.

Nikad ni jedan tekst u svesci nekoj ne bi završila.

Čini mi se da ovako srećna nikad nisam bila kao sad dok ovaj svoj on line dnevnik pišem.

Možda sam narcis neki ali čitam svoje priče i mnogo mi se svidjaju i sama sebi smejem se ili plačem.

Često zoru dočekam pa vam snimke postavljam sa zvucima ptica, mački i voždovačke ulične tišine.

Inspiracija jedna bila je doboljna da budem ovoliko srećna.

Ljubav nečija prema nekom.

Meni ta osoba jako bliska, zaljubila se tako slatko, nisam ništa sladje u životu videla, svedok bila.

U meni otvorila puteve da svoju ljubav i život objasnim.


Uvek sam želela osim usmenog, pisan trag deci svojoj da ostavim.

Želja mi se ispunila.

Bila je to na mom putu jedna značka, sjajna.

Pitam se da li je moguće da korodira, da potamni, poružni, da od nekog straha nestane.

Pišem, ništa me neće od toga odvratiti.

Podjednako, sreć i  tuga su moja inspiracija.

Bitna je dubina osećanja.

Kod mene sve duboko, ništa plitko.

Kada bi mogli da osetite kako mi je dobro svi bi počeli dnevnike da pišete.

Mnoge dileme rešićete, nejasne stvari same će se objasniti kad u sebe zaronite.

Pišem kao što govorim.

Govorim o onome što doživim, proživim, preživim, spoznam, naučim, osetim, iskusim.






Коментари

NAJČITANIJI